
Betina Šori (Bettina Schori) je staklo apciklirala mnogo pre no što je to postalo pomodno. Negujući pogled na svet u kome je sve prolazno, ova dizajnerka stakla iz Danske rano se opredelila za apciklažu kao način rada koji istražuje kako se bačeni predmeti mogu ponovo upotrebiti, i eliminiše potrebu za novom proizvodnjom. Već 1998. bila je među umetnicima čiji su radovi predstavljani na jednoj od prvih evropskih izložbi posvećenih reciklaži i ekološkoj umetnosti (Upside Down – Inside Out, u Bibliotekssalen Rundetaarn, Kopenhagen). Od tih početaka do danas, njene skulpturalne vaze, lampe i prostorne instalacije izlagane su na više od 40 danskih i međunarodnih izložbi.
Inspiriše me svet oko mene: ciklusi prirode, svest o našoj prolaznosti, činjenica da se sve menja. U odbačenim materijalima vidim nove mogućnosti – dajem im novi život, drugi kontekst. Mnogo me inspirišu priče korišćenih i bačenih proizvoda.ility can be a challenge, but mostly I see it as a gift.
– Bettina Schori, za Homo Faber

Pričam priče i igram se sa materijalima. Radim sa proporcijama, oblicima, bojama, kontrastom i vezama. Za mene je kombinovanje svih ovih elemenata proces nalik igri. Nepredvidivost može biti izazov, ali uglavnom je vidim kao dar.
– Bettina Schori, za Homo Faber
Iako često kombinuje materijale (staklo, keramiku, metal, gumu, plastiku…), privržena je staklu i svoj radni prostor u Kopenhagenu opisuje kao atelje za staklo i apciklažu. Staklo je materijal koji je, zajedno sa keramikom, i diplomirala 1995. godine, na jednoj od najboljih danskih škola za umetnost i umetničke zananate, današnjoj Dizajnerskoj školi u Koldingu. Prilikom upisivanja na smer keramike i stakla zapravo je želela da bude keramičar, ali kada je upoznala i druge materijale, omiljeni su joj postali staklo i metal. Kasnije je pohađala i radioničarski program čuvene američke Pilčak škole stakla, koju su Dejl Čihuli i Rut Tamura osnovali 1971. kao stecište zaljubljenika u duvanje stakla slobodnim stilom.
Jedna od mojih veština je dobar osećaj za proporcije. Imam i sposobnost da u neobičnim materijalima vidim nove mogućnosti. Otvorenost, pronalaženje novih mogućnosti i mala priča svakog predmeta su elementi koji stvaraju divne avanture.
– Bettina Schori, za Homo Faber

Njeno interesovanje za apciklažu počelo je sa istraživanjem mogućih promena namene ambalažnih staklenih boca. Boce su joj bile prirodan izbor materijala za rad, jer ih je svuda lako naći u različitim veličinama, oblicima i bojama. Primenjivanjem različitih staklarskih tehnika na iskorišćene boce – rezanja, šlifovanja, fuzionisanja (stapanja), savijanja, vučenja, peskiranja – počela je da dolazi do veoma neobičnih novih vaza i lampi.
… Proizvodnja stakla intenzivno troši resurse, i zato sam se oko rada sa staklom dosta dvoumila. Apcikliranje mi pomaže da se osećam dobro radeći sa staklom, jer koristim nešto što je već napravljeno, što je i u pogledu dizajna i forme uzbudljiva polazna tačka.
– Bettina Schori, za Berlingske, 2015.

Jedna od kolekcija po kojoj je Šori danas prepoznatljiva su Flaša-vaze (Flaskevaser). One su rezultat dugog eksperimentisanja sa savijanjem i izvlačenjem iskorišćenih flaša u namenskoj staklarskoj peći (kiln). Cilj joj je bio da ovlada procesom zagrevanja flaše u peći, usled koga se staklo savija, srozava ili izvlači. Flaše i buši na različitim mestima da bi dobila neobične dekoracije vaza. Kako se različite flaše tope na različitim temperaturama, ovladavanje ovim procesom zahteva dosta vremena i truda. Većina umetnika zato ostane pri jednom uspešnom radu, a Betina je razvila čitave kolekcije.
Flaša-vaze su rezultat spojeva srećnih slučajnosti i iskustva... Volim da, nekako, predvidim kako će izgledati, u zavisnosti od toga gde bušim rupe i kako ih kačim. Veće, vinske boce, i uopšte složenije Flaša-vaze mogu se praviti samo jedna po jedna, i svaku moram veoma pažljivo da nadgledam u peći. Različite boce imaju različite temperature topljenja.
– Bettina Schori, za Creative Glass Serbia, 2025.
Put apcikliranja staklenih boca vodio je Betinu i ka kombinovanju stakla sa predmetima od drugih materijala. Tako je došla i do koncepta lampi – Upcycling Light Deluxe – na kojima danas najviše radi.


Ove interesantne i elegantne lampe sačinjene su od bačenih sitnica i predmeta kojima je Betina našla novu funkciju. Svaka lampa je unikatna kompozicija neželjenih i odbačenih delova drvenih stolica, gumenih zaptivki, raznih perli, čepova limenki, plastičnog posuđa, pera ventilatora, metalnih opruga, porcelanskih figurica, čašica za kuvano jaje, izbušenih teniskih loptica – predmeta koji ni u novom stanju ne bi imali ništa zajedničko.


Kada je Ene Robek (Anna Raabæk) 2015. posetila Betinin atelje da bi je intervjuisala za Berlingske, primetila je lep stakleni luster od pastelno plavog peskiranog stakla. Delovao joj je poznato, ali nije znala zašto. Tek je uz Betinino objašnjenje shvatila da je napravljen od svima poznatih flaša gaziranog đumbirskog piva, koje su u staklarskoj peći zagrevane i izvlačene sve dok se nisu pretvorile u izdužene staklene cevi. Rečima Ene Robek, „teško je ne osmehnuti se kada konačno shvatite kako su različiti sastavni delovi izgledali u svom izvornom obliku“.
Volim kada moj rad dotakne nešto u posmatraču – kada donosi inspiraciju i radost u živote ljudi.
– Bettina Schori, za Homo Faber
Uprkos mnoštvu upotrebljenih materijala i njihovih oblika, kompleksnost Upcycling Light Deluxe lampi podređena je ritmu i jednostavnosti nordijskog načina života i nordijskog dizajna.
Česta opasnost je to što želite da stavite previše priča u lampu. Čak i ako bi to bilo zabavno i primamljivo, ipak je jednostavnost ono što zapravo funkcioniše. Mora postojati tok i ritam u izrazu. Mora biti suptilno i jednostavno.
– Bettina Schori, za JydskeVestkysten, 2017.

Betinina fascinacija unikatnim lampama proširila se i na obimniju upotrebu plastike, materijala koji zbog svoje rasprostranjenosti i uticaja na životnu sredinu zaokuplja pažnju mnogih umetnika. Tako je nastala kolekcija Plastic Fantastic. Čine je unikatne živopisne lampe svežeg izgleda, napravljene od iskorišćenog i odbačenog Tupperware posuđa, kao i drugih plastičnih posuda i plastičnog pribora za jelo.
Ovladavajući izradom Flaša-vaza, koje zadržavaju estetiku ambalažnih boca od kojih su napravljene, Betina je istim tehnikama (savijanja, rezanja, brušenja itd.) počela da pravi i vaze od novog stakla. Inspirisane skandinavskom tradicijom dizajna i nazvane Drop-vaze, ove male i elegantne vaze su za jedan cvet – prolećnu visibabu ili drugi cvet koji se „ne uklapa“ (u drugo cveće).
Drop-vaze su zapravo nastale kao rezultat nekih eksperimenata i igranja sa tehnikom srozavanja (slumping). Kako sam sada više okrenuta apcikliranju, ne mislim da ću praviti još kolekcija od novog stakla. Ali nikad se ne zna…
– Bettina Schori, za Creative Glass Serbia, 2025.


Naziv ovih vaza se može razumeti na različite načine – možemo ih zvati i Kap-vaze, jer su oblika kapi; Ispuštene vaze, jer imaju oblik ispuštene i srozane vaze; ili Visibaba-vaze, jer su savijene poput visibaba. Mogu biti visine od 5 do 8 centimetara, i u više od 30 boja. Pored toga što su krajnje originalan izraz nordijske jednostavnosti i elegancije, ove vaze su mnogo važnije kao predmeti zbog kojih se Betina Šori odvažila na proizvodnju novog stakla.
Zbog apciklaže kao sredstva, nikako i suštine njenog rada, u kome je dizajn ipak najvažniji, ona je pomalo i kolekcionarka. Atelje joj je isupunjen kutijama sa razvrstanim sitnicama i predmetima koji svakog časa mogu dobiti novu ulogu. Znajući sve priče koje oni pričaju, svakodnevno razmišlja o tome kako ih povezati u novi narativ koji će im ujedno dati prikladan i vedriji život.


Betina je i u privatnom životu slab potrošač. Živi vrlo jednostavno, retko kupuje nove stvari i troši malo resursa. Utvrđujući te vrednosti kroz dizajn kao svoj poziv, već 30 godina podstiče ljude na to da otpad vide kao resurs, a ne kao nešto što treba uništiti. Nedavno je tri meseca provela pri jednoj reciklažnoj stanici u Indiji, sakupljajući i čisteći elemente otpada od kojih je napravila radove za izložbu Kontrafej (2024) u Odenseu. Sa svojom iskrenošću, obrazovanjem i opredeljenjem za delotvoran a danas, u jeku Evropskog zelenog dogovora, i veoma poželjan način rada sa staklom, razvila je prepoznatljiv dizajnerski stil i izvela dela koja su, rečima kustosa pariske konceptualne prodavnice La Trésorerie, jednostavno poetski biseri.