Novogodišnja Laboratorija za staklo bila je posvećena reinterpretaciji tradicionalnih motiva sa paraćinskog stakla kroz oslikavanje novogodišnjih staklenih ukrasa. Polaznici su se upoznali sa istorijom proizvodnje i dekoracije staklenih ukrasa i njihovim stilskim odlikama, karakterističnim šarama, linijama i ornamentima koji su obeležili vizuelni identitet paraćinske staklarske tradicije, a zatim su te motive reinterpretirali na staklenim kuglama i dekorativnim elementima koristeći tradicionalne tehnike staklarstva: ecovanje, oslikavanje i pozlatu. Tokom radionce učesnici su koristili ArtGlass kalkulator i obračunavali karbonski otisak svojih staklenih radova.
Kroz izradu autentičnih novogodišnjih staklenih ukrasa, učesnici su istraživali načine na koje se nematerijalno kulturno nasleđe Paraćina može očuvati i preneti u savremeni kontekst. Program je okupio učesnike različitih uzrasta i profila koji su se upoznali sa istorijatom paraćinskog staklarstva, njegovim karakterističnim motivima i tradicionalnim tehnikama hladne obrade stakla. Stečena znanja su zatim bila primenjena u praktičnom radu, kroz tehnike ecovanja, oslikavanja i rad sa pigmentima pozlate, čime su nastali unikatni ukrasi koji će krasiti njihove novogodišnje jelke. Polaznici Lab-a su imali priliku da se upoznaju sa celokupnim procesom dizajniranja i dekoracije stakla, od izrade tehničkog crteža, preko pripreme staklenog predmeta za dekoraciju, do finalne izrade same dekoracije. Imali su priliku i da koriste alate poput modelarskih postolja za dekoraciju koja su se nekada koristili u pogonima paraćinske fabrike i na taj način osete duh tog vremena.
Predavanja i radionički rad vodili su Hristina Mikić koja je govorila o tradicionalnim tehnikama i motivima paraćinskog staklarstva, Tamara Ognjević o istoriji proizvodnje i dekoracije staklenih ukrasa i Jelena Milošević naša poznata umetnica u staklu i dizajnerka.
Prvi ukrasi za jelku izrađeni su u Nemačkoj tokom 17. veka u obliku staklenih perli koje su mogle da se kače na drvo, a pored njih izrađivani su i ukrasi od marcipana. Kasnije je ovaj vid zanatstva postao popularan, a dizajneri su počeli da osmišljavaju različite oblike ukrasa. Najpopularniji ukrasi bili su kugle. Staklo duvači u Nemačkoj su ih izrađivali u raznim veličinama i postali su toliko popularni da su se proširili u druge delove sveta. U 18. veku stakleni ukrasi počinju da se boje i ukrašavaju raznim dodacima – šljokicama i ukrasnim kamenčićima.
Sa razvojem masovne proizvodnje ukrasi su postali široko dostupni, a proizvođači su mogli da izrađuju staklene kugle u različitim bojama i dezenima. U Češkoj koja je u to vreme bila centar evropskog staklarstva, stakleni ukrasi su se proizvodili tokom 19. veka u Jablonecu, gde se osim ukrašavanja perlicama i šljokicama koristilo i šlifovanje i graviranje na ukrasima. Kako bi podstakli proizvodnju božičnih ukrasa početkom 20. veka osnovan je Institut za staklo koji je inicirao osnivanje Zadruge stakloduvača božićnih ukrasa, desetak godina kasnije oni su postali i češki izvozni proizvod.
Tokom Drugog svetskog rata proizvodnja staklenih ukrasa je obustavljena zbog nedostatka materijala i radne snage. Međutim, nakon rata nastavljena je tradicija ukrašavanja jelki ukrasima, a uvedene su i nove vrste kugli, uključujući plastične i metalne. U Evropi, glavni centri prouizvodnje ukrasa postali su Nemačka i Češka, a većina proizvodnje bila je u rukama državnih kompanija. Većina njih je tokom 80-ih i 90-ih godina privatizovana, a one koje su očuvale svoju proizvodnju danas su u privatnom vlasništvu.
Fotografije: Inicijativa Kreativno staklo Srbije, Tamara Ognjević, Aleksandrija Ajduković.








![]()
Lab je održan u okviru projekta Glassmaking tradition meets Innovation koji realizuju FREN, Institut za kreativno preduzetništvo i inovacije, Rog Creative Hub i Museum Sydøstdanmark finansiranim od strane Evropske unije. Izneti stavovi i mišljenja pripadaju isključivo autoru/autorima i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije ili Izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Evropska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih.