
Originalna staklena glina Žužane Daek || fotografija: ljubaznošću Deák Design Glass – Deák Zsuzsanna, umetnica stakla
Žužana Deak (Zsuzsanna Deák), staklarska umetnica iz Segedina, uspešno traga za novim načinima kreativne upotrebe odbačenog arhitektonskog stakla. Reč je o staklu kao građevinskom materijalu, za zastakljivanje i unutrašnje pregrade zgrada, često armiranom, kaljenom ili laminiranom. Za obavljanje ovog interesantnog istraživanja, započetog 2019. godine tokom rada na njenoj master tezi (Moholj-Nađ univerziteta umetnosti i dizajna), dobila je i finansiranje iz Nacionalnog fonda za istraživanje, razvoj i inovacije. Ispostavilo se da je to javno ulaganje bilo dobro i opravdano, jer je Žužana 2023. dobila prestižnu nagradu – ELLE Decoration International Design Awards (EDIDA) u kategoriji Inicijativa godine za odživost – kojom su inovativni rezultati njenih istraživanja i međunarodno priznati.

Pošla je od činjenice o tome da se arhitektonsko staklo tek sporadično reciklira, za razliku od ambalažnog, čije prikupljanje i prerada su dosta dobro organizovani. Svega oko 30% iskorišćenog arhitektonskog stakla se pretvara u materijale niže vrednosti (stakleni asfalt, staklenu vunu i penasti šljunak), koji se onda koriste za izgradnju puteva, izolaciju i lake betonske mešavine. Ostatak se, u najboljem slučaju, melje i zakopava u zemlju. Prema trenutnim saznanjima, ne razlaže se ni nakon hiljadu godina, a često je i toksičan, zbog raznih hemijskih premaza i armatura koje arhitektonsko staklo čine izuzetno tvrdim, fotosenzitivnim ili na drugi način pogodnim za građevinsku industriju.
Staklo i mulj je ispitivala tako što ih je zagrevala na različitim temperaturama, i u istopine dodavala aditive. Nakon dvogodišnjeg eksperimentisanja, imala je impresivne rezultate – čak tri dva nova materijala nazvana Obnovljeno staklo (Re-built glass), staklena glina i penasto staklo.
Njeno Obnovljeno staklo je sačinjeno 99% od recikliranog arhitektonskog stakla i primenom tehnike fuzionisanja daje veoma originalne staklene pločice, blokove (cigle) i panele. Proizvodni proces je moguć već sa zagrevanjem staklenog otpada do temperature od 900°C, što je značajno niže od 1300-1500°C neophodnih za proizvodnju novog stakla, čime je dokazana i očigledna ušteda energenata. Koristeći aditive koje inače koriste keramičari (glazure, mase i plastifikatore), uspela je da fuzioniše ovo staklo. Može se oblikovati i tehnikom staklene paste (pâte de verre), tako da se od ovog materijala mogu raditi i umetnički i ukrasni predmeti različitih formi.

Njeno Obnovljeno staklo je sačinjeno 99% od recikliranog arhitektonskog stakla i primenom tehnike fuzionisanja daje veoma originalne staklene pločice, blokove (cigle) i panele. Proizvodni proces je moguć već sa zagrevanjem staklenog otpada do temperature od 900°C, što je značajno niže od 1300-1500°C neophodnih za proizvodnju novog stakla, čime je dokazana i očigledna ušteda energenata. Koristeći aditive koje inače koriste keramičari (glazure, mase i plastifikatore), uspela je da fuzioniše ovo staklo. Može se oblikovati i tehnikom staklene paste (pâte de verre), tako da se od ovog materijala mogu raditi i umetnički i ukrasni predmeti različitih formi.

Mnogi su želeli da rade sa fuzionisanjem keramike i stakla tokom svog master rada, ali su najčešće odustajali, jer je industrija tvrdila da se ta dva silikatna materijala ne mogu stopiti. Ja sam to ignorisala i ipak počela da eksperimentišem.
– Žužana Daek, za Hype&Hyper, 2023.
Iz staklarskog mulja je izvela i novi termoizolacioni materijal, koji je nazvala penasto staklo (habüveg).
Kako sama kaže, značajno su joj pomogli Andraš Mohači (András Mohácsi), mentor na master radu, Janoš Poljak (János Polyák), umetnik stakla kao konsultant, i keramičari Peter Kemenj (Péter Kemény) i Ištvan Zakar (István Zakar), od kojih je takođe mnogo toga naučila.
Rezultati istraživanja su atestirani na Panonskom univerzitetu u Vespremu i Žužana je od svojih novih i održivih materijala počela da izrađuje arhitektonske elemente i dekorativne i umetničke predmete. Njeni paneli, ručno izrađeni od recikliranog arhitektonog stakla, prvi put su javno predstavljeni kao elementi velikog pregradnog paravana, na izložbi 360 DESIGN BUDAPEST (2022) koju redovno organizuje Mađarska agencija za modu i dizajn.


Stručna javnost je pozdravila njen uspeh. Intervjuisana je za mnoštvo uticajnih medija, od nacionalnih radio stanica i platformi posvećenih dizajnu, do modnih časopisa, a u oktobru 2023. je dobila i spomenutu EDIDA nagradu.
Stalno organizuje radionice za različite staklarske tehnike (fuzionisanje, vitražisanje, Tifani staklo, oslikavanje stakla itd.), profesor je u Tehničkoj školi i na Fakultetu umetnosti u Segedinu, a povremeno je angažovana i kao konzervatorka stakla.

Inspiriše me i veoma mi je uzbudljivo to što mlade ljude mogu da podstaknem na razmišljanje o održivosti.
– Žužana Daek, za Creative Glass Serbia, 2025.
Dobitnica je četiri stipendije i radovi su joj izlagani na četiri samostalne izložbe i 30 grupnih. Članica je Društva mađarskih staklarskih umetnika (MÜT), Nacionalnog udruženja mađarskih umetnika (MAOE), Koledža za umetnost, umetničku pedagogiju i umetničku medijaciju; Segedinskog salona primenjenih umetnosti, i Umetničkog veća studenata Univerziteta Segedina.

Umetnička istraživanja su mi i dalje fokusirana na obnovljeno staklo (99% arhitektonskog staklenog otpada) i staklenu glinu (50% arhitektonskog staklenog otpada i 50% regenerisane gline). Stalno eksperimentišem i već sam proizvela nekoliko arhitektonskih elemenata: staklene cigle, pločice i panele. Tržište sve više traži predmete od moje staklene gline. Nastaviću da razvijam ova dva materijala, kako bih, što je moguće širem krugu ljudi, dokazala da održivost i dizajn mogu ići ruku pod ruku.
– Žužana Daek, za Creative Glass Serbia, 2025.
Svoju svestranost i odvažnost duguje roditeljima, naročito majci koja je oduvek podržavala njena umetnička izražavanja. Kada je upisalivala grafičku školu u Segedinu, zapravo je verovala da će biti članica mađarskog kajakaškog olimpijskog tima. Već je bila nacionalna šampionka u ženskom kajaku na 500 metara (1991), ali ju je neočekivana i opasna povreda sprečila da nastavi sportsku karijeru. Ipak, zadržala je sportski duh i prenela ga na rad sa grafikom, kasnije i staklom. Upravo tako je pobila i uvreženo mišljenje o tome da se staklo i glina ne mogu spojiti, i došla do novih staklenih materijala.

Odmah po završetku srednje škole počela je da radi kao grafički dizajner u segedinskoj fabrici CE Glass, gde je ubrzo postala i šef odeljenja za dekorativno staklo. Na toj poziciji je tri godine bila i u fabrici Jilih Glas Holding (Jüllich Glas Holding) u Stonom Beogradu (Sekešfehervaru). Iako veoma mlada, obavljala je složene i odgovorne poslove. U međuvremenu je zasnovala porodicu i karijeru nastavila kao samostalna dizajnerka stakla. Kada je sa 40 godina upisala umetničke studije, već je imala 20 godina značajnog profesionalnog iskustva. Pošto su fabrike u kojima je radila specijalizovane za proizvodnju arhitektonskog stakla, ne čudi to što se tokom master studija opredelila za reciklažu upravo takvog stakla.

Zaista bih volela da vidim ova dva materijala – obnovljeno staklo i staklenu glinu – stavljena na proizvodne linije. Tragam za fabrikama koje bi mogle biti zainteresovane za proizvodnju pločica i panela od mojih materijala. Važna mi je i saradnja sa arhitektama i dizajnerima enterijera, kako bismo od ovih materijala stvorili što više dizajnerskih rešenja i upotrebili ih na inovativne načine. Tako možemo zajednički doprineti stvaranju održivijeg, ali i lepšeg izgrađenog okruženja.
– Žužana Daek, za Creative Glass Serbia, 2025.

This edition is the part of the programme „Glassmaking Tradition Meets Innovation“ funded by the European Union. Views and opinions expressed are however those of the author(s) only and do not necessarily reflect those of the European Union or the European Education and Culture Executive Agency (EACEA). Neither the European Union nor EACEA can be held responsible for them.