
Na evropskoj umetničkoj sceni, Justinu Poplavsku (Justyna Popławska) prepoznaju po lirsko-ekspresivnom izrazu u staklenom materijalu koji je sama stvorila. Reč je o smeši mlevenog staklenog otpada, pigmenata i biosmole. Justina je tretira kao slikarski medijum i izrađuje specifičnom tehnikom, kombinujući terrazzo i staklenu pastu (pâte de verre). Tako stvara funkcionalne predmete (lampe, stolove itd.) koji su poput slika lirske apstrakcije uhvaćenih u trodimenzionalnu čvrstu formu. Interesovanje za njene radove raste zato što publika najpre ne zna od čega su napravljeni i želi da sazna više, a onda i zato što postaju neiscrpni podsticaj razmišljanja i emocionalnih doživljaja, poput dela lirsko-ekspresivnog slikarstva.
Na širem polju industrije dizajna, Poplavska je ponekad angažovana i kao dizajner proizvoda. Zahvaljujući dobrom poznavanju različitih umetničkih tehnika, uspeva da dizajnira proizvode za masovnu upotrebu koji izgledaju kao da su ručno izrađeni. Takav primerak je vaza Drop, koju je dizajnirala za nemački brend Blomus.
Dizajniram od 2005. godine, a inspiraciju pronalazim u uzajamnim vezama između dizajna, umetnosti i zanata. Istražujući poreklo materijala tragam za prirodnom lepotom stvari. Dijalog između dizajnera i zanatlije u meni veoma je važan za moj rad, a dizajnom nastojim da prigrlim taj ljudski odnos.
– Justyna Poplawska

Njena inventivnost i istovremna sposobnost prilagođavanja zahtevima masovnog tržista razvijali su se još u porodičnom ambijentu u kome je odrastala, a onda i tokom studija umetnosti i dizajna. Rođena 1984. u Vroclavu, kao dete arhitektice i mašinskog inženjera, u detinjstvu se često igrala sa majčinim crtačkim priborom, a otac joj je kasnije pomogao da konstruiše mašinu za mlevenje stakla. Studirala je na Akademiji likovnih umetnosti u Vroclavu, gde je 2008. masterirala dizajn stakla. Na tom, tada jedinom poljskom fakultetu sa programom iz umetnosti stakla, stekla je klasično umetničko obrazovanje i naučila da izvodi većinu staklarskih tehnika (rezanja i graviranja, duvanja, fuzionisanja, vitražisanja, mozaika itd.).
Njena inventivnost i istovremna sposobnost prilagođavanja zahtevima masovnog tržista razvijali su se još u porodičnom ambijentu u kome je odrastala, a onda i tokom studija umetnosti i dizajna. Rođena 1984. u Vroclavu, kao dete arhitektice i mašinskog inženjera, u detinjstvu se često igrala sa majčinim crtačkim priborom, a otac joj je kasnije pomogao da konstruiše mašinu za mlevenje stakla. Studirala je na Akademiji likovnih umetnosti u Vroclavu, gde je 2008. masterirala dizajn stakla. Na tom, tada jedinom poljskom fakultetu sa programom iz umetnosti stakla, stekla je klasično umetničko obrazovanje i naučila da izvodi većinu staklarskih tehnika (rezanja i graviranja, duvanja, fuzionisanja, vitražisanja, mozaika itd.).
Svoj umetnički materijal stvorila je dobrim delom iz nužde. U vreme kada je završavala studije i artikulisala svoj umetnički izraz, uviđala je da je proizvodnja kvalitetnog stakla skupa i tehnički zahtevna, a da ni reciklaža nije lako izvodljiva, jer se bojena stakla, različitog hemijskog sastava, ne mogu pretapati ili fuzionisati. Tako je došla na ideju da staklarski krš iz umetničkih ateljea i malih fabrika stakla reciklira tehnikom koja najviše liči na terrazzo. Ona ne traži termičku obradu sirovina i najčešće se koristi za recikliranje ambalažnog stakla u ploče (za oblaganje podova, zidova, stolova i sl.). Umesto ambalažnog stakla, Justina je počela da reciklira najkvalitetnije bojeno staklo, a umesto cementa kao najčešćeg veziva terrazza koristila je biosmolu.

Bojenje planira tako što napre slika ulja na platnu i akvarele. Pošto je već sam materijal umetnički rad za sebe, forme koje radi su jednostavne i veoma elegantne. Umeci od mesinga i druga odstupanja od klasičnog terrazza kreativni su ishodi njenih pomnih istraživanja najstarijih, ne samo staklarskih tehnika, poput kommeso (commesso) slikanja firentinskih mozaika kamenom, skaljola (scagliola) izrade gipsa koji izgleda kao mermer itd.
U nekom trenutku sam, zajedno sa ocem koji je mašinski inženjer, osmislila novu mašinu, odnosno mlin koji usitnjava staklo do različitih granulacija, od prahova do nečega što izgleda kao šećer. Kako sam dobila svo to usitnjeno obojeno staklo, a tehnički ga je bilo teško, čak i nemoguće, topliti ili fuzionisati, počela sam da ga mešam sa održivim smolama i stvorila materijal koji liči na terrazzo.
– Justyna Poplawska, za Sight Unseen, 2019.

Kada je došla do materijala kojim je bila zadovoljna, započela je kolekciju nazvanu Tinkt (Tinct), što ima različita arhaična značenja vezana za boju, a ovde se možda najbolje može razumeti kao „natopljeno bojom“. Da bi ovladala nijansiranim bojenjem materijala, najpre je izradila veće formate svetlih boja – pregradni paravan i pomoćne stočiće, a zatim i tacne i viseće lampe. Prvi stočići su bili intarzirani finim linijama od mesinga i polirani do sjaja, a oni koje danas pravi (Tinct 2.0) su monolitni, smelog skulpturalnog oblika, i lako se mogu doživeti kao mnoštvo apstraktnih slika u tvrdom materijalu.
Kada je došla do materijala kojim je bila zadovoljna, započela je kolekciju nazvanu Tinkt (Tinct), što ima različita arhaična značenja vezana za boju, a ovde se možda najbolje može razumeti kao „natopljeno bojom“. Da bi ovladala nijansiranim bojenjem materijala, najpre je izradila veće formate svetlih boja – pregradni paravan i pomoćne stočiće, a zatim i tacne i viseće lampe. Prvi stočići su bili intarzirani finim linijama od mesinga i polirani do sjaja, a oni koje danas pravi (Tinct 2.0) su monolitni, smelog skulpturalnog oblika, i lako se mogu doživeti kao mnoštvo apstraktnih slika u tvrdom materijalu.
Specijalno izdanje stočića 2.0, nazvano Tvoju boju, ja želim (Your Colour, I Wish), Justina je izradila za dansko BIjenale umetničkih zanata i dizajna 2023. godine, održano u Copenhagen Contemporary. Taj komad je njeno produbljeno istraživanje napetosti između slikarske prirode površine materijala, čvrstine forme i umetnutih metalnih elementa. Povezan je i sa iskustvima proširene stvarnosti (AR), koja publici pružaju uvid u kreativni proces.
Veoma sam samokritična, ali čak i kada sam sita gledanja u te stolove, posle kratkog vremena mogu da im se vratim i opet pronađem nešto veoma zanimljivo. Te kompozicije su beskonačne. Nikada mi ne mogu dosaditi.
– Justyna Poplawska, za Sight Unseen, 2019.
Igrajući se sa temama imitacije i percepcije materijala, stvorila je viseću lampu Tinkt. Ujedno jednostavna i složena, ova lampa obuhvata kontrast između mekih, zaobljenih krivina forme, i ritma vertikalnih nabora. Zato se stiče utisak da se ona stalno kreće.
Već sa prvim radovima iz Tinkt kolekcije, Poplavska je uspela da stvori iluziju, tako cenjeni kvalitet remek-dela majstora renesanse kojima se divi. Publika nije mogla odmah da shvati da su napravljeni od stakla. Prilazili su i dodirivali ih, i tako je počelo da se priča o njenom jedinstvenom izrazu.


U svojoj narednoj stvaralačkoj fazi, Justina je želela da dobije prozirnu verziju materijala Tinkt, koju je nazvala Vrv (Verve), što znači entuzijazam, živost, polet… Napravila je stonu lampu i nastavila da je varira različitim kolorističkim kompozicijama. Inspirisana je siluetama prirode u cvatu i paletom boja postimpresionističkih slikara – Sezana, Gogena, Van Goga, Sera…
Svojom formom, Vrv lampa je ravnoteža između moderne svedenosti i nežnih linija obavijenih, listolikih površina. Njeno postolje i abažur Justina najpre izliva kao ravne ploče i materijal tretira kao sliku, prskanjem boja. Potom ih pažljivo obavija oko kalupa u željeni oblik, čvrste a lagane strukture. I kada je ugašena, ova lampa je delo primenjene umetnosti za sebe, a upaljena i dimabilna stvara poetične atmosfere toplog dodira svetla i boja.

Materijal se razvija u pogledu teksture – trenutno radim na novim površinama koje su više neravne, grublje i mat. Predstojeći projekti će takođe imati skulpturalniju formu, što donosi nove izazove proizvodnje, stvrdnjavanja i oblikovanja materijala. To je po sebi novi korak u razvoju mog rada.
– Justina Poplavska, za Creative Glass Serbia, 2025.
Kako je njen umetnički materijal veoma pogodan za različite intervencije u prostoru, arhitekte i dizajneri enterijera u njemu vide puno potencijala. U različitim bojama i tonovima, može se izraditi u ploče za zidove, stolove, pultove, podove, stepeništa, paravane, delove nameštaja itd. Dobar primer takve primene je šank Nomad Bara u Kopenhagenu. Na poziv arhitektice, Natalije Sančez (Natalia Sanchez), Justina je reciklirala odgovarajuće staklo (pivskih i vinskih boca) i ovaj šank „oslikala“ bojama prirode, odgovarajućim prostoru gde se radnim danima služi hrana i piće.
Takva posvećenost se ogleda u svim njenim radovima koji se, zbog tretiranja kompozitnog stakla kao slikarskog medijuma, najbolje mogu razumeti kao inovativni i dinamični dometi lirsko-ekspresivne slikarske poetike u staklu. Izlaže ih i predstavlja samo u probranim kontekstima, poput Milanske nedelje dizajna i, njoj omiljenog, događaja 3 dana dizajna u Kopenhagenu (3daysofdesign). Od časopisa posebno ceni danski RUM, koji je već nekoliko puta predstavljao njene radove. Potencijal za svoj umetnički razvoj vidi i u poljskoj dizajnerskoj sceni, kojoj takođe pripada i koja raste sa novim izložbama i galerijima.

This edition is the part of the programme „Glassmaking Tradition Meets Innovation“ funded by the European Union. Views and opinions expressed are however those of the author(s) only and do not necessarily reflect those of the European Union or the European Education and Culture Executive Agency (EACEA). Neither the European Union nor EACEA can be held responsible for them.