
Grupa četiri okruglaste čaše; dizajn i izrada: The Michael Ruh Studio || fotografija: ljubaznošću The Michael Ruh Studio
Atelje Majkla Rua u Londonu – THE MICHAEL RUH STUDIO – poznat je po ručnoj izradi recikliranog stakla vrhunskog, optičkog kvaliteta. Kao već iskusni vajar i duvač stakla, Majkl je atelje otvorio 2004. godine, i vodi ga zajedno sa staklarskom umetnicom, Natašom Val (Natascha Wahl), svojom suprugom. Uz pomoć nekoliko asistenata, njih dvoje iz recikliranog stakla izvode radove za poznate brendove luksuza, arhitekte, agencije za dizajn enterijera, umetnike i najširu publiku – sve koji svoju viziju traže i u staklu.
Svaki proizvod koji izrađujemo je od recikliranog stakla. Već više od 10 godina sve naše porudžbine izrađujemo isključivo od recikliranih materijala. Kao atelje i kompanija, održivost razmatramo stalno – kako u izboru materijala, tako i u očuvanju staklarskih veština ručnog rada.
– Majkl Ru, za Creative Glass Serbia, 2025.
Pored radova po narudžbi, Ruov atelje pravi i kolekcije posuđa, rasvete i vaza za najšire tržište. Čine ih originalni komadi koje Majkl i Nataša često variraju za potrebe narudžbi. U vreme kada su počinjali, u Londonu je bilo otprilike sedam staklarskih ateljea. Danas je njihov atelje jedini u celom Ujedinjenom Kraljevstvu u kome se duva samo reciklirano staklo i to optičkog kvaliteta. Prozirno staklo koje prave je 100% reciklirano, a bojeno 98% (ostatak su minerali koji stvaraju boje).


Optičko staklo je neverovatno čisto i, u odnosu na obično staklo, ima mnogo veći indeks prelamanja svetlosti – daleko je blistavije. Najčešće se koristi za sočiva dvogleda, kamera i mikroskopa, a Majkla je osvojilo bistrinom i gustinom – poboljšivačima dejstva minerala koji staklu daju boje. Sa optičkim staklom je i teže raditi nego sa običnim. Ono ima kraće vreme rada i zahteva drugačije stilove duvanja, oblikovanja i zagrevanja.
Optičko staklo je neverovatno čisto i, u odnosu na obično staklo, ima mnogo veći indeks prelamanja svetlosti – daleko je blistavije. Najčešće se koristi za sočiva dvogleda, kamera i mikroskopa, a Majkla je osvojilo bistrinom i gustinom – poboljšivačima dejstva minerala koji staklu daju boje. Sa optičkim staklom je i teže raditi nego sa običnim. Ono je i bukvalno teže od običnog stakla, jer je gušće, i zahteva drugačije stilove duvanja, oblikovanja i zagrevanja. U atelju, optički kvalitet recikliranog stakla postižu na prilično jednostavan način, s tim što on traži više vremena i resursa (staklo se na izuzetno visokim temperaturama topi mnogo duže).
Kada prikupljamo iskorišćeno staklo, ono u boji razdvajamo od providnog. Izlomljeno providno staklo pretapamo u peći, zajedno sa recikliranim sočivima koje koristimo. Zagrevamo ga do temperature 1170 stepeni da bi svi mehurići vazduha isplivali na površinu i nestali.
Obojeno staklo čuvamo i posebno topimo. Iako nismo sigurni kakva će tačno biti boja kada ga istopimo, znamo da će biti jedinstvena. Tragamo za projektom koji će zahtevati velike količine obojenog stakla, poput izrade staklenih pločica za pregradne panele ili obrada za prozore. Razmišljamo o seriji livenih posuda za serviranje i barskog posuđa, kao jednom od načina da iskoristimo naše obojeno staklo. Imam i neke ideje za novu liniju rasvete koja bi iskoristila obojene krhotine koje čuvamo. Ima li neko od vaših čitalaca neke ideje?
– Michael Ruh, za footpatrol.com, 2025.
Druga Ruova specijalizacija je korišćenje boja u staklu. Njegova svesnost boje izuzetno je razvijena.
Paleta boja stakla u ateljeu Majkla Rua menja se svake sezone i rezultat je brižljivog posmatranja i odanosti jednom proizvođaču boja u istočnoj Nemačkoj. Već duže od dvadeset godina, Majkl i Nataša redovno odlaze u Nemačku da bi sa ovim šmelc-majstorom radili na boji stakla. Njegov rad na jednoj boji može potrajati i 30 dana, jer znalački treba smešati plemenite metale i minerale poput srebra, zlata i arsena.

Paleta boja stakla u ateljeu Majkla Rua menja se svake sezone i rezultat je brižljivog posmatranja i odanosti jednom proizvođaču boja u istočnoj Nemačkoj. Već duže od dvadeset godina, Majkl i Nataša redovno odlaze u Nemačku da bi sa ovim šmelc-majstorom radili na boji stakla. Njegov rad na jednoj boji može potrajati i 30 dana, jer znalački treba smešati dragocene minerale poput srebra, zlata i arsena.

Paletu boja menjamo svake sezone, ali to je priča koja traje. Nikada ne menjamo sve boje odjednom. One se menjaju u zavisnosti od onoga što vidim u okruženju i uticaja iz kojih crpim inspiraciju za nijanse koje će preovladvati. Kombinacija onoga što vidim i istraživanja kulture, vođenog dizajnerskim razmišljanjem i duhom vremena, oblikuje paletu svake sezone. To je emovativno.
– Majkl Ru, za Creative Glass Serbia, 2025.
Konrad za našu radionicu već skoro dve decenije izrađuje drvene alate i kalupe za duvanje stakla. Živi u valovitim poljima i niskim planinama severne Bavarske. Iz okolnih šuma nabavlja stabla drveća, glavni materijal svog zanata. Njegova radionica je nekadašnji mlin. Rezervoar bivšeg mlina sada služi za skladištenje oborenih stabala, potopljenih da bi ostali vlažni. Kalupe za duvanje stakla stalno održava vlažnim, a izrađuje ih od svežeg drveta. Kada je njegov otac kupio ovo imanje, mlin je preusmerio na napajanje dve električne turbine. One sada snabdevaju strujom Konradovu radionicu i kuću koja je odmah pored.
– Majkl Ru, za Creative Glass Serbia, 2025.

Konrad za našu radionicu već skoro dve decenije izrađuje drvene alate i kalupe za duvanje stakla. Živi u valovitim poljima i niskim planinama severne Bavarske. Iz okolnih šuma nabavlja stabla drveća, glavni materijal svog zanata. Njegova radionica je nekadašnji mlin. Rezervoar bivšeg mlina sada služi za skladištenje oborenih stabala, potopljenih da bi ostali vlažni. Kalupe za duvanje stakla stalno održava vlažnim, a izrađuje ih od svežeg drveta. Kada je njegov otac kupio ovo imanje, mlin je preusmerio na napajanje dve električne turbine. One sada snabdevaju strujom Konradovu radionicu i kuću koja je odmah pored.
– Majkl Ru, za Creative Glass Serbia, 2025.
Velika prijateljstva i odanost nemačkim majstorima potiču iz vremena kada je Ru imao atelje u Bonu. To je samo jedna od brojnih adresa koje je, sve do otvaranja ateljea i zasnivanja porodice u Londonu, često menjao još od detinjstva. Odrastao je u Sjedinjenim Državama, u Minesoti, Kanzasu i Koloradu. Staklarski atelje je prvi put video na vašaru u Mizuriju – imao je 11 godina i bio oduševljen staklom, ali sve do svojih tridesetih nije imao dobru priliku da se bliže upozna sa njim.
Već u osnovnoj školi primetili su njegovu sklonost sanjarenju. Oduvek je crtao i znao da će se baviti nekim kreativnim poslom. Tokom 1980-ih, vajarstvo je studirao na Koledžu likovnih umetnosti Drejk univerziteta u Ajovi, i na Univerzitetu Denvera u Koloradu. Do 1990-ih, kada je počeo da živi u Belgiji i konačno imao priliku da upiše kurs staklarstva na Institutu umetnosti i umetničkih zanata – IKA u Mehelenu, putovao je po svetu i boravio u Španiji u Maroku.

Moj prvi predmet od stakla bio je mali mehur, debeo i nezgrapan, veličine loptice za golf. Nije imao svrhu i bio je neupotrebljiv – nikada nisam bio ponosniji.
– Michael Ruh, za Homo Faber
Školovanje u Mehelenu mu ni izbliza nije pružilo dovoljno vremena i opreme za savladavanje veštine duvanja stakla. Za to je, tokom svih četiri godine, bilo sveukupno možda šest nedelja. Kao i u većini evropskih škola, uključujući britanske, naglasak je bio na teorijskoj nastavi, a praksu su najčešće imali iz vajarstva i lakših staklarskih tehnika (fuzionisanja, brušenja, poliranja, graviranja). Ipak, to je bio veoma važan period, kada se vezao za staklo.
Natašu Val je upoznao preko svojih crteža, izloženih u Mehelenu (IKA), gde je posle preseljenja u Bon povremeno i radio kao instruktor. IKA je imala i letnju školu staklarske umetnosti zbog koje je Nataša bila došla.
Gledala sam neke crteže u školi i pomislila: “O, izgledaju baš kao moji.” Slične oblike smo crtali na sličan način.
– Natascha Wahl, za Cool Escapes / FALKE footprints


Nataša Val je samostalne radove izlagala na brojnim izložbama u Evropi, Aziji i Americi. Sada je kreativni partner Ruu, ali i dalje pravi izuzetno lepe samostalne radove. Nedavno je za jedan visoko nagrađeni projekat – biblioteku Doorstep Library Garden na otmenom prolećnom sajmu cveća u organizaciji Kraljevskog hortikultnog društva.
U Mehelenu su se i upoznali. Potom su živeli u Majklovom ateljeu u Bonu, putovali po svetu i sticali staklarske veštine. Nakon razmatranja nekoliko mesta za trajno stanovanje, London im se činio kao najbolje. Englesku su već dobro poznavali, jer su godinama asistirali iskusnijim stakloduvačima i iznajmljivali prostore za atelje. Tako su izgradili i svoju prvu klijentelu, sa kojom je njihov sadašnji atelje u Londonu već po otvaranju bio dosta uspešan.


Imam svojevrsnu riznicu sećanja na boje koje sam video, fotografisao ili zapisao nešto o njima; teksture koje me privlače, materijale koji mi ponekad oduzmu dah svojom jednostavnom lepotom ili brutalnošću. Volim blještavu svetlost zimskog dana, pejzaže prekrivene snegom i drveće bez lišća. Vizuelno me preplavljuju i pejzaži isušene prirode, ili gradski pejzaži u zoru i sumrak. Trudim se da pravim dela koja polako otkrivaju njihove tajne.
– Michael Ruh, za MDBY, 2015.
Koristim veštine koje su vekovima ostale nepromenjene. Modernizujem ih tako što sam napravio sam alate kojima mogu urezivati linije u staklo dok je još vruće. Jednostavnim sredstvima i alatima sam stvorio način da ulepšavam staklo na drugačiji način.
– Michael Ruh, za Homo Faber

Za duvanje stakla kao poziv opredelio se upravo tragajući za smirenjem, odnosno izazovom koji će ga sasvim okupirati i držati. Kada se u Belgiji upoznavao sa staklom, video je njegovu jednostavnost, istovremenu čvrstinu i krhkost, ali i zahtevne procese proizvodnje i izrade. Vrelinu koju stvara staklarska peć, ljudima najčešće nepodnošljivu (u ateljeu je stalno 30°C, leti i preko 40°C), i nužne repetitivne radnje (vrćenja staklarske lule, čestog dogrevanja stakla), doživeo je kao teške uslove rada koji zahtevaju, ali i nagrađuju disciplinu, koncentraciju, strpljenje i ogroman fizički napor. Našao je materijal vredan svog celokupnog truda!

Za duvanje stakla kao poziv opredelio se upravo tragajući za smirenjem, odnosno izazovom koji će ga sasvim okupirati i držati. Kada se u Belgiji upoznavao sa staklom, video je njegovu jednostavnost, istovremenu čvrstinu i krhkost, ali i zahtevne procese proizvodnje i izrade. Vrelinu koju stvara staklarska peć, ljudima najčešće nepodnošljivu (u ateljeu je stalno 30°C, leti i preko 40°C), i nužne repetitivne radnje (vrćenja staklarske lule, čestog dogrevanja stakla), doživeo je kao teške uslove rada koji zahtevaju, ali i nagrađuju disciplinu, koncentraciju, strpljenje i ogroman fizički napor. Našao je materijal vredan svog celokupnog truda!
Istopljeno staklo duboko u meni budi osećaj nepoznatog. Osećam da je moje znanje i vladanje ovim materijalom još uvek sasvim malo. Namera i volja su mi stalno sputane fizičkim ograničenjima mog tela i samog materijala. Sa drugim materijalima je manje kompromisa između planirane interakcije sa materijalom i estetskog rezultata. Staklo u velikoj meri odlučuje i ograničava šta mogu da uradim s njim, više nego drugi materijali.
– Michael Ruh, za MDBY, 2015.
Želim da se moje staklo koristi kao svakodnevni predmet, ali to ne znači da ono treba da izgleda kao obično, svakodnevno staklo.
– The Michael Ruh Studio, News

Želim da se moje staklo koristi kao svakodnevni predmet, ali to ne znači da ono treba da izgleda kao obično, svakodnevno staklo.
– The Michael Ruh Studio, News

Ru primenjuje i tradicionalne i inovativne tehnike. Angažuju ga majstori-umetnici svog zanata, poput parfimera, dizajnera koji za svoje klijente traže nešto posebno, luksuznih hotela i drugih brendova koji žele da se ističu po lepoti i kvalitetu stakla. Bez obzira na to da li radi na parfemskoj boci, unikatnom lusteru, ili kolekciji posuđa – njegov stvaralački proces nikada nije isti, ali uvek daje staklo izrađeno s velikom pažnjom, finim detaljima i prelepom završnicom. Klijenti vole takve posvećenike.


Klijentima sa kojima Majkl i Nataša često sarađuju su Pentagram Design, Studio Reed, Faye Toogood, Christian Dior, Estelle Manor, Ben Thompson (BWT), Liberty, Ochre, Poliform, Perfumer H, Another Country, Fermoie, Fortnum & Mason… Jedna od važnih saradnji je i ona sa robnim kućama luksuznih proizvoda Fortnum & Mason osnovane na Pikadiliju u 1707. godine, koja se u međuvremenu proširila na još tri robne kuće u Londonu i jednu u Hong Kongu. U najstarijoj kući, Majklove vaze su centralni ukras stolova u Salonu čaja, a veliki butik čokolade (sa preko 500 vrsta čokolade) osvetljen je njegovim visilicama i stonim lampama. U glavnom baru kuće The Royal Exchange šank osvetljavaju njegove lampe.
U početku su svi moji radovi bili nefunkcionalni. Kako sam sticao sve više veština, moj rad je postajao funkcionalniji. Oduvek pokušavam da stvaram dela koja iskazuju moja interesovanja, a istovremeno ispunjavaju zahteve komercijalnih narudžbina. Prilično insistiram na boji i obliku, i uvek uvedem i neki proces koji ne mora biti očigledan, ali zapravo snažno utiče na krajnji izgled i rezultat.
– Michael Ruh, za footpatrol.com, 2025.


Na kraju su, preko američke zajednice staklarskih umetnika, došli do specijalizovanog proizvođača u SAD, koji i odgrevne peći može učiniti manjim potrošačima. Kada su delovi brodom stigli do Londona, trebalo im je tri nedelje da rasklope peć i ponovo je smontiraju sa novim rekuperatorima toplote. I onda su još nedelju dana sve štelovali, da bi peć ponovo savršeno radila.
Još uvek ne znamo koliko tačno štedimo sada kada smo energetski efikasniji, ali nakon nešto više od mesec dana rada naših prepravljenih peći, potrošnja gasa i električne energije nam se jeste smanjila.
– The Michael Ruh Studio, News
Tokom proteklih 25 godina, radovi Majkla Rua često su izlagani. Dva rada su i otkupljena za muzejske zbirke – Gral vaza za Blackwell The Arts & Crafts House (Kambrija) i Gerbera (Coccon String Vessel) za Narodni muzej Škotske u Edinburgu.
IIako je njegov rad tražen širom sveta, Ru je najčešće skroman na rečima o sebi i govori kroz svoj materijal – besprekorno reciklirano staklo, njegovu boju, formu i pedantnu ručnu izradu. Nagrađivani reditelj, Ian Denjer (Ian Denyer), napravio je i polučasovni film Handmade (glass). Film je bez reči – sve što se čuje su zvuci staklarskog ateljea u kome Majkl izrađuje Letnji bokal (Summer Pitcher). Snimljen je ceo proces – od paljenja peći do bokala na stolu – i film je prikazan na BBC Four.

Iako je njegov rad tražen širom sveta, Ru je najčešće skroman na rečima o sebi. Poput Zen budiste, umom i telom govori kroz svoj materijal – besprekorno reciklirano staklo, njegovu boju, formu i pedantnu ručnu izradu. Samostalno radi radi duže od 20 godina, pa njegovu spoljašnju skromnost i unutrašnju vatru mnogi sve više primećuju. Nagrađivani reditelj, Ian Denjer (Ian Denyer), napravio je i polučasovni film Handmade (glass). Film je bez reči – sve što se čuje su zvuci staklarskog ateljea u kome Majkl izrađuje Letnji bokal (Summer Pitcher). Snimljen je ceo proces – od paljenja peći do bokala na stolu – i film je prikazan na BBC-ju.
Voleo bih da napravim veliku instalaciju od stakla, metala i drveta, možda nad velikim otovrenim trgom ili u ogromnom atrijumu. Ne nužno ogroman komad, već nešto sa mnoštvom malih staklenih i svetlosnih komponenti koje bi stvorile nešto vizuelno grandiozno.
– Michael Ruh, za Homo Faber
Toj želji se verovatno najviše približio radeći na lusteru Arbol, što na španskom znači drvo. Njime se, između ostalog, predstavljao i na platformi The New Craftsmen, promoteru britanskih umetnika koji vladaju tradicionalnim materijalima i zanatskim tehnikama.

Toj želji se verovatno najviše približio radeći na lusteru Arbol, što na španskom znači drvo. Njime se, između ostalog, predstavljao i na platformi The New Craftsmen, promoteru britanskih umetnika koji vladaju tradicionalnim materijalima i zanatskim tehnikama.
Kada sam završio fakultet, koncept je bio sve. Pravio sam pejzažne instalacije, koje sam onda fotografisao i dokumentovao. Funkcionalizam mi prosto nije bio blizak! Međutim, što sam više učio o staklarstvu, funkcija mi je postajala primarna briga. Ali nikada nisam ukinuo svoja razmišljanja o konceptu. Svetlost, senka, linija, ili neko neobično iznenađenje – sve su to elementi mog dizajnerskog jezika.
– Michael Ruh, za MDBY, 2015.

This edition is the part of the programme „Glassmaking Tradition Meets Innovation“ funded by the European Union. Views and opinions expressed are however those of the author(s) only and do not necessarily reflect those of the European Union or the European Education and Culture Executive Agency (EACEA). Neither the European Union nor EACEA can be held responsible for them.